Ovaj broj se za osam puta povećao u odnosu na period od pre 50 godina.
Govorno-jezički problemi zastupljeni su kod više od polovine dece. Istraživanje Instituta za fonetiku pokazalo je da više od 60 odsto dece ima nekih problema u govoru, a to podrazumeva problem sa mucanjem, nepravilnim izgovaranjem slova, autističnost i slično. Ovaj podatak je alarmantan, jer se brojka za osam puta povećala, ukoliko se uporedi sa podacima od pre 50 godina.
Foto: Printscreen Youtube
Dr Mirjana Mićović, pedijatar, kaže da je jedan od vodećih uzroka ovome nedostatak komunikacije u porodici.
- Brzi tempo života uslovio je da deca danas mnogo rano kreću u jasle, a tamo ih dočekaju vaspitači koji zbog preopterećenosti ne mogu da se posvete dovoljno detetu. Oni su mali i ne umeju međusobno da komuniciraju, a kod kuće ih sačekaju roditelji koji su preumorni od posla - rekla je ona gostujući u emisiji "Pravac" koja se emituje na kanalu Pink3.
Foto: Printscreen Youtube
Kako kaže, nije začuđujuće da su deca pre pedeset godina bila komunikativnija i više socijalna jer su rasla u drugačijim uslovima.
- Oni su tada više bili okruženi porodicom, komšijama i drugom decom različitog uzrasta od kojih su mogli da uče komunikaciju - smatra ona.
Audiolog dr Branka Mikić kaže da se godišnje rodi oko 100 dece sa problemom oštećenog sluha, ali da se u ovom slučaju mora voditi računa i o autizmu.
Od pedijatra do psihologa
Roditelji se za probleme sa govorom najpre obrate logopedu, međutim to nije dovoljno. U rad i lečenje mora da se uključi tim stručnjaka: pedijatar, psiholog, dečji neurolog i psihijatar. Ukoliko se dešava da dete muca ili ima problem zamene slova, ako se reaguje na vreme, rezultati su vidljivi kroz nekoliko tretmana.
- Važno je što ranije utvrditi i ispitati dete, po mogućstvu krenuti čak u porodilištu - smatra ona.
Mićović smatra da, što se tiče ovih problema, velika odgovornost spada na roditelje. Kako kaže, dete sa oko godinu i po dana mora u svom govoru mora da koristi bar 20 reči.
Foto: Printscreen Youtube
- Fond reči je jako važan, i tu ne bi trebalo tražiti izgovore ukoliko dete ne progovori na vreme. Naročito se ne treba oslanjati na genetiku i upoređivati dete sa nekim iz familije ko je takođe kasnije progovorio - dodaje ona.
Dr Mićić ističe da postoji genetska predsipozicija za to, ali dodaje da je to jako retko. Naravno, kako kaže, uslov je taj i da taj rođak sada govori perfektno.
Na genetiku se treba osloniti tek kada se urade sve ispitivanja - tvrdi ona.
J. Stanković