AKTUELNO

Rođaci i meštani sela nadomak Loznice odakle je Nikola Krsmanović (34) policajac koji je sinoć zverski ubijen dok je sa kolegom Vjekoslavom I. (50) bio u redovnoj graničnoj kontroli kažu za Kurir "da su šokirani što je takav mladić izgubio život."

Kako je saopštilo nadležno Više javno tužilaštvo u Šapcu, albanski državljanin H. A. je lice koje je pucalo na policajce Nikolu Krsmanovića i njegovog teško povređenog kolegu Vjekoslava I. (50) tokom redovne granične kontrole sinoć u 23.50 sati. Nakon što je osumnjičeni albanski državljanin pucao, pobegao je u nepoznatom pravcu i policija intezivno traga za njim. Osumnjičeni se nalazio u automobilu marke "mercedes" tutinskih registarskim oznaka, dok je na mestu vozača bio H. M. koji je nakon pucanjave uhapšen, a Osnovno javno tužilaštvo u Loznici tereti ga zbog krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi.

- Nikola je bio i više nego sjajan mladić, dečko za primer i nekako mislim da je se najgore stvari dešavaju najboljim ljudima. Stvarno verujem u to, svako ko ga je poznavao znao je kakva je on ljudska veličina - kaže rođak ubijenog srpskog policajca za Kurir i dodaje:

- Voleo je da pomaže ljudima i da ih štiti i iz tog razloga je odlučio da završi akademiju u Kamenici za policajca i da bude prva generacija u porodici koja će da čuva državu i svoj narod. Bili smo ponosni na njega, nakon što je završio obuku počeo je da radi u Beogradu.

Sagovornik tokom razgovora jedva je uspeo da suzdrži svoje emocije kada se prisećao kakav je ubijeni mladić bio.

- Ne želim da patetišem, ali nekako ne mogu da obuzdam emocije. Teško je, a ne mogu ni da zamislim kako je njegovom roditeljima i sestri... Oni su porodica koja je već imala jednu veliku tragediju - kaže ovaj neutešni rođak ubijenog i dodaje:

- Nikolin otac Milenko imao je veliku nesreću pre šest, sedam godina kada je jedva izvukao živu glavu. Oni se porodično bave poljoprovredom i imaju mašine, a kobnog dana kada je Milenko ušao u garažu priklještio ga je traktor. Naime, mašina je bila parkirana u garaži tri dana i niko je nije vozio, a u trenutku kada je Milenko prošao pored nje nekim čudom pukla je guma na traktoru. Zamislite, to se desilo. Traktor ga je priklještio. Nesrećni rođak je jaukao, kukao od bolova, dozivao je pomoć i neko od komšija ga je na svu sreću čuo i jedva su ga isčupali ispod traktora.

Kako je potom dodao naš sagovornik, Nikolin otac je od tada teško bolestan.

- Milenko je tada jedva preživeo, šetao je na dve štake, a onda su bolesti samo krenule na naziru... Drži se nekako, ali ovo će ga sada totalno ubiti. Koliko je Nikola bio divan govori i podatak da je radio u Beogradu i jedno vreme svaki dan putovao iz sela na posao, kako bi bio sa svoijima. Kako bi mogao da im pomogne. Jednom smo se sreli i rekao mi je: "Haos je u Beogradu, treba mi nešto mirnije za život, a hoću i da pomognem mojima. Potreban sam im." Početkom godine se vratio i počeo da radi u Loznici. Eto, takvog čoveka je ubio neki smrad - kaže ljutito rođak ubijenog.

Rođak je za Kurir rekao da su roditelji zverski ubijenog policajca neutešni i da ne mogu da progovore ni reč, a automobili i reka ljudi dolazi kako bi im izjavila saučešće.

- Celo selo i svi meštani sigurno su ponosni što su znali jednog takvog momka, koji je samo radio svoj posao. Hrabro, časno, a onda je neko iz svog ludila odlučio da ga ubije - završava razgovor rođak u suzama.

Potom je jedan meštanin rekao da je video Nikolu pre samo nekoliko dana i to u frizerskom salonu.

- Naš dobri Nikola... E, to dete je bilo izvanredno. Išao je u školu sa mojom ćerkom, bio je miran dečak, a potom i mladić. Nikada nikakav problem nije napravio, a sad je mrtav - kaže meštanin sela kod Loznice i dodaje:

- Video sam ga pre nekoliko dana, bili smo zajedno kod frizera. Popričali smo malo, onako neka standardna pitanja. Voleo sam ga, bio je drag mladić.

Ostali meštani sela iz kog je Nikola Krsmanović kažu za Kurir da je njegova porodica jedna divna i vredna "kuća". Porodica Krsmanović je, prema njihovim rečima, generacija u selu, poštovani su i cenjeni.

Autor: Dubravka Bošković