AKTUELNO

Ne odbijaju vas, naprotiv – ali iza nedostatka inicijative često se kriju navike, karakter ili drugačiji pogled na ljubav.

U mnogim vezama postoji jedan partner koji gotovo uvek prvi pruža ruku, započinje zagrljaj, traži poljubac ili predlaže intimne trenutke. Druga strana na to reaguje sa zadovoljstvom, prihvata nežnost i deluje srećno zbog bliskosti, ali retko kada sama napravi prvi korak. Takva dinamika često kod inicijatora stvara osećaj da je manje poželjan ili da partner nije dovoljno zainteresovan, iako realnost može biti potpuno drugačija.

Psiholozi ističu da iniciranje fizičke bliskosti nije kod svih ljudi jednako razvijena potreba. Neki partneri jednostavno imaju pasivniji stil izražavanja emocija i navikli su da na ljubav odgovaraju, umesto da je prvi pokreću. To ne znači da osećanja nisu jaka, već da način na koji ih pokazuju izgleda drugačije od onoga što druga strana očekuje.

Problem nastaje kada se nedostatak inicijative pogrešno protumači kao ravnodušnost. Osoba koja stalno pravi prvi korak može vremenom početi da se pita da li je privlačna partneru ili da li je ljubav uzvraćena u istoj meri. Upravo zato je važno razlikovati odsustvo želje od odsustva navike. Ako partner rado prihvata bliskost, pokazuje toplinu i uživa u zajedničkim trenucima, poruka možda nije „ne želim“, već „ne razmišljam da prvi pokrenem“.

Na ovakvo ponašanje često utiču vaspitanje, prethodna iskustva i ličnost. Ljudi koji su odrasli u porodicama gde se emocije nisu otvoreno pokazivale ređe spontano iniciraju nežnost. Takođe, pojedinci koji su nesigurniji ili imaju strah od odbijanja ponekad čekaju da druga strana napravi prvi korak, čak i kada im je bliskost veoma važna.

Foto: Unsplash.com

Stručnjaci savetuju da se o tome razgovara bez optuživanja i prebacivanja krivice. Umesto pitanja „Zašto nikad ti ne započneš?“, korisnije je objasniti kako se osećate kada ste uvek vi inicijator. Iskren razgovor često otkriva da iza toga ne stoji manjak ljubavi, već drugačiji način njenog izražavanja. Kada partneri razumeju te razlike, fizička bliskost prestaje da bude test osećanja i postaje prostor u kojem se obe strane osećaju sigurno i poželjno.

Autor: S.Paunović