Nije da se ne volimo, već ne govorimo istim jezikom ljubavi
Koliko puta ste pomislili: „Pa zar ne vidi koliko se trudim?“ A opet, s druge strane – hladnoća, tišina ili osećaj da dajete sve, a dobijate minimum. Problem često nije u nedostatku emocija, već u tome što ljubav pokazujemo na potpuno različite načine.
Psiholozi već godinama govore o tzv. jezicima ljubavi – načinima na koje dajemo i primamo ljubav. Kada se ti jezici ne poklope, dolazi do nesporazuma, razočaranja i večitog osećaja da „nešto fali“, iako ljubav realno postoji.
Pet jezika ljubavi – i nijedan nije pogrešan
Najčešće se govori o pet osnovnih jezika ljubavi. Problem nastaje kada očekujemo da partner voli kao mi, umesto da primetimo kako on to radi.
Reči potvrde – Nekome je „Volim te“, poruka za dobro jutro ili iskren kompliment važniji od bilo kakvog poklona. Ako to izostane, osećaju se neprimećeno, čak i zapostavljeno.
Foto: Pexels.com/Dainis Graveris
Dela pažnje – Za ove ljude ljubav su sitnice: skuvana kafa, popravljena slavina, preuzete obaveze. Ako toga nema, prazne reči im ne znače mnogo.
Pokloni – Ne, nije materijalizam. Poklon je simbol pažnje i truda. Čak i sitnica ima težinu ako pokazuje da ste mislili na osobu.
Kvalitetno vreme – Nije poenta u tome da ste zajedno, već da ste stvarno prisutni. Telefon u ruci i pogled u ekran ovde se računaju kao emotivna distanca.
Fizički dodir – Zagrljaji, držanje za ruku, bliskost. Bez toga, osećaj povezanosti bledi, ma koliko reči bile lepe.
Gde nastaje problem?
Zamislite par u kojem jedna osoba ljubav pokazuje delima, a druga je gladna reči. Jedna misli: „Radim sve za tebe“, druga oseća: „Nikad mi ne kažeš da me voliš“. Obe su u pravu – ali se ne razumeju. Najčešća greška je što dajemo ljubav onako kako mi želimo da je primimo, a ne onako kako je partneru potrebna. Tada dolazi do frustracije, povlačenja i osećaja da se trud ne ceni.
Kako da se konačno čujete?
Prvi korak je jednostavan, ali zahteva iskrenost – prepoznajte sopstveni jezik ljubavi, ali i partnerov. Obratite pažnju na ono što im najviše znači i na šta se najčešće žale. Tu se krije odgovor. Ljubav nije čitanje misli, već učenje jezika onoga koga volimo. A dobra vest? Jezici ljubavi se mogu naučiti. Kada ih savladamo, odnosi postaju lakši, topliji i – konačno – razumljivi.
Na kraju, ljubav se ne meri količinom truda, već time da li je on prepoznat. Kada shvatimo da ne vole svi isto i da pažnja nema univerzalni oblik, prestajemo da se branimo i počinjemo da slušamo. Ljubav tada prestaje da bude borba, a postaje razumevanje.
Autor: S.Paunović