AKTUELNO

Aleksandar Stanković, spoljni saradnik Centra za strateške analize, objavio je novi autorski tekst koji prenosimo u celosti.

Sjedinjene Američke Države i Srbija započele su januara 2025. godine strateški dijalog, a direktna posledica ovog koraka biće podizanje odnosa između Beograda i Vašingtona na viši nivo, aktivniju komunikaciju i susrete među zvaničnicima. Sporazum je potpisan tokom posete zamenika državnog sekretara za upravljanje i resurse SAD Ričarda Vermea Beogradu.

Iako je samo po sebi odlična stvar po Srbiju da razvija svoj strateški dijalog sa SAD-om, Srbija bi po ugledu na neke evropske i azijske zemlje trebala da razvije pravo strateško partnerstvo, čime bi sebe vezala za definitivno najbogatiju i najuspešniju zemlju na svetu, sa dugom tradicijom demokratskih, građanskih i slobodarskih vrednosti. Bitno je napomenuti da do potpisivanja Vašingtonskog sporazuma septembra 2020. godine i dolaska Bajdenove administracije 2021. godine, SAD nisu prepoznavale Srbiju kao zemlju koja može biti ključan igrač na Zapadnom Balkanu, no ekonomski rast Srbije poslednjih godina, otvaranje brojnih stranih direktnih investicija u Srbiji, te postojanje kritičnih mineralnih sirovina koje su ključne za zelenu tranziciju, dovelo je do promene razmišljanja u Vašingtonu, te prihvatanje nove realnosti.

Dolaskom nove administracije predsednika Trampa na čelo SAD-a, Srbiji, pogotovo kada je u pitanju energetika, može značajno olakšati i ubrzati tranziciju napuštanja ruskih energenata, pogotovo kada je u pitanju snabdevanje prirodnim gasom.

Kada se govori o strateškom partnerstvu sa SAD, potrebno je definisati nekoliko ključnih polja oko kojih postoji zajednički interes između SAD i Republike Srbije:

·        Ekonomska saradnja

·        Razvoj saobraćajne infrastrukture

·        Energetska diverzifikacija

·        Obrazovanje

·        Regionalna saradnja zemalja Zapadnog Balkana

Ekonomska saradnja

Kada se pogleda trgovinska saradnja Republike Srbije sa ostalim okruženjima, oko 70% izvoza Republike Srbije je namenjeno za tržiste EU, dok oko 10-15% izvoza čine zemlje Zapadnog Balkana. Ostatak čine drzave Afrike, Azije i Severne Amerike.

Prema ovim ciframa, ocigledno je da je ključno tržiste za proizvode i usluge iz Republike Srbije Evropa. Ukoliko Republika Srbije i SAD žele da prodube svoje trgovinske odnose, ključna tačka mora biti povećanje izvoza usluga, prvenstveno u IKT sektoru zato što je u doba kada su cene energenata visoke, odnosno transport fizičkih proizvoda skup, izvoz na daleko tržiste kao što je SAD praktično besplatan. Takođe, u Republici Srbiji već posluju brojne kompanije iz IKT sektora koje dolaze iz SAD, te je mogućnost umrežavanja biznisa iz SAD i Republike Srbije vrlo laka. Pored očigledne potrebe za umrežavanjem i produbljivanjem odnosa između dve države, potrebno je sprovesti unutrašnje reforme u Srbiji kako bi njene kompanije bile konkurentnije I nudile bolje proizvode jednom velikom tržištu kao sto je SAD, čije su administracije u zadnje 24 godine podržavale unutrašnje reforme i ekonomski razvoj kroz brojne donacije. Naravno, iako je ovde akcenat na produbljivanju odnosa u segmentu usluga, Srbija bi mogla i kroz strateško partnerstvo i ubrzanje evro-atlantskih integracija da se postavi kao dobar partner i lokacija za “nearshoring” američkih kompanija koje se povlače iz Azije (primer američkog  Intela koji gradi pogone u Poljskoj i Nemackoj). Po istraživanju organizacija koje prate “nearshoring” aktivnosti, potencijalni sektori kojima bi Srbija mogla biti dobra lokacija za relokaciju pogona su proizvodnja čipova, komponenti za autoindustriju, proizvodnja elektromotora, vetrogeneratora (popularno nazvane vetrenjače) i baterija za električna vozila.

Razvoj saobraćajne infrastructurePre godinu dana, Predsednik  Republike Srbije Aleksandar Vučić imao je predstavljanje Programa Srbija 2027 koja za ideju ima povećanje životnog standarda građana, kao i razvoj brojnih infrastrukturnih projekata kao što su pruga do novog Nacionalnog stadiona, autoputevi od Beograda do Zrenjanina, Vojvođanski “smajli”, izgradnja autoputa do Boljara (granica sa Crnom Gorom). Kao drzava sa jednom od najvećih mreža autoputeva i razvijenom građevinskom industrijom, SAD bi mogle da kreiraju program jefitnih kredita koje bi nudili državama u razvoju kao sto je Republika Srbija i time ubrzali povezivanje država Zapadnog Balkana što bi povećalo mogućnosti za ulaganje američkih investitora u sektoru turizma, manufakture (pogoni u gore pomenutim industrijama) i nekretnina.

Energetska diverzifikacijaJoš jedan segment gde se može uspostaviti ekonomska saradnja je energetska diverzifikacija Republike Srbije. Do skora, Srbija je u potpunosti bila zavisna od gasa koji dolazi iz Rusije. To samo po sebi do skora nije bilo problematicno, ali je agresija Rusije na Ukrajinu i reakcija evroatlanskog sveta na ta dešavanja pokazala da države “kolektivnog zapada” ne smeju da dozvole da energetski zavise od jedne autokratske, nedemokratske i agresivne drzave. Odličan primer je pretnja Rusije državama EU da će im “isključiti dovode gasa ukoliko vojno i finansijski podrzavaju Ukrajinu”. Dobra stvar po Srbiju je nedavni završetak gasne interkonekcije sa Bugarskom zahvaljujući kojoj Srbija moze da se snabdeva gasom iz Azerbejdžana ali i iz LNG-a sa poreklom iz SAD-a. SAD bi mogle da pomognu Srbiji u izgradnji gasne interkonekcije sa Severnom Makedonijom, Rumunijom, Hrvatskom i Crnom Gorom, te ujedno i prodajom istog. Pored saradnje u gasnoj infrastrukturi, Srbija I SAD su različitim fazama ekološke tranzicije i brojne kompanije koje posluju na tržistu SAD bi mogle da izgrade svoja postrojenja u vidu vetroparkova i solarnih parkova.

Obrazovanje

Republika Srbija je u evropskoj statistici među gore rangiranim zemljama kada je u pitanju procenat visoko obrazovanih ljudi. Uz saradnju sa američkim obrazovnim institucijama, pojedincima i kompanijama, mogao bi se osnovati program stipendiranja studenata koji su građani Republike Srbije i koji bi dobili mogućnost obrazovanja na američkim univerzitetima ili mogućnost obavljanja stručne prakse u američkim kompanijama, bilo da se te pozicije nalaze u Srbiji ili u SAD.Regionalna saradnja zemalja Zapadnog BalkanaSAD kao globalni lider podržavaju programe regionalnih saradnji i odličan primer podrške tog tipa je podrška projektu “Open Balkan” kao regionalnoj inicijativi koja je uostalom bazirana i na principima koje SAD podržavaju, a to je slobodna trgovina, liberalizacija tržista rada, slobodan protok kapitala itd. Dok ceo region Zapadnog Balkana ne uđe u EU, regionalne inicijative poput Open Balkana su dobra prilika da se kroz ekonomsku saradnju zemlje umrežavaju i da se smanji šansa ponavljanja konflikta iz 90-ih. Ono što bi SAD mogle dodatno da podrže je da i ostale države Zapadnog Balkana pristupe Open Balkanu kako bi se dodatno ubrzale EU integracije.

Autor: Aleksandar Stanković