Termin obojena revolucija postao je sinonim za političke prevrate, proteste i promene vlasti koje se sprovode uz podršku stranih sila, često pod plaštom demokratije i ljudskih prava.
Naime, iako su ove inicijative naizgled spontani izrazi volje naroda, sve veći broj dokaza ukazuje na to da se iza njih često kriju sofisticirane mreže zapadnih obaveštajnih službi. Srbija je, kao zemlja u srcu Balkana, već dugo na meti ovakvih strategija, pri čemu se hibridni rat koristi kao glavno sredstvo za destabilizaciju.
Obojene revolucije nazivaju se po bojama i simbolima koje su koristili učesnici protesta, poput Narandžaste revolucije u Ukrajini, Revolucije ruža u Gruziji ili Tulipanska revolucija ili Revolucija lala u Kirgistanu. Ove promene vlasti često su praćene narativom o borbi za slobodu, transparentnost i demokratske vrednosti. Međutim, stručnjaci ističu da se iza kulisa često nalaze finansijska i logistička podrška stranih aktera.
Foto: Pixabay.com
Naravno ne treba da zaboravimo, ili da saznamo da se prva takva obojena revolucija sprovela upravo kod nas 5. oktobra 2000. godine uz pomoć ogromnog novca sa zapada. To je bio probni balon za sve promene vlasti u svetu koje će uslediti posle 2000. godine.
Ključ za destabilizaciju jeste hibridni rat
Organizovanje protesta počinje tako što se formira finansiranje nevladinih organizacija, trening aktivista i stvaranje strategije za mobilizaciju mase.
A onda se kreće u medijski rat korišćenjem propagande i društvenih mreža za diskreditaciju vlasti i širenje određenog narativa.
Naravno tu je ono najbitnije, a to je finansijska podrška gde se milioni dolara ulažu u opozicione pokrete, NVO i kampanje koje imaju za cilj destabilizaciju političkog sistema.
Ono što je ključ za destabilizaciju jeste hibridni rat, a on je kombinacija konvencionalnih i nekonvencionalnih sredstava – političkih, ekonomskih, informativnih i sajber strategija – kako bi se ciljana zemlja oslabila iznutra. Zapadne obaveštajne službe koriste ove tehnike da bi kreirale haos u zemljama koje im se ne povinuju, često stvarajući utisak da promene dolaze iznutra.
U slučaju Srbije, ove taktike uključuju podršku opozicionim grupama i NVO-u. Finansiraju se organizacije koje rade na stvaranju negativne slike o vlasti i polarizaciji društva. U proteklih nekoliko godina utrošeno je više od milijardu evra za rušenje Aleksandra Vučića, ali i za destabilizaciju Srbije koja bi trebalo da dovede do ekonomskog kraha naše zemlje. Prema nekim informacijama za udruženja, medije i organizacije uloženo je više od 400 miliona evra, a 426 miliona direktnog stranog novca u grupe za pritisak koje treba da menjaju sliku o Srbiji, atmosferu u zemlji i učestvuju u rušenju vlasti. Ostatak novca je uložen po raznim drugim osnovama, ali sve u pravcu ovog jednog cilja. I sam predsednik Vučić je potvrdio da je uloženo milijardu evra u borbu protiv njega.
Foto: Pixabay.com
Medijski pritisak korišćenjem regionalnih i globalnih medija
Vrši se medijski pritisak korišćenjem regionalnih i globalnih medija za širenje dezinformacija i senzacionalističkih priča koje podrivaju stabilnost zemlje. A to upravo imamo u našem regiona gde se mediji iz Zagreba i Sarajave usmeravaju upravo protiv naše države. Koristeći razne tragedije, koje su pogodile društvo u celini, pokušavaju da demonizuju aktuelnu vlast i predsednika Vučića, iakao nemaju nikakve veze sa tim. Koriste se društvene mreže kroz platforme kao što su Twitter i Facebook, plasiraju se kampanje koje podstiču nezadovoljstvo građana. Između ostalog takva kampanja je korošćenja za pitanje litijuma, gde je lako manipulisati sa stvarima o kojima građani malo ili gotovo ništa ne znaju. Dovoljno je nekoliko objava da se bez ijedne analize puštaju dezinformacije o litijumu i potencijalnom iskopavanju, koje bi prema tim dezinformacijama imalo štetne posledice po građane Srbije.
Foto: Pixabay.com
I čim se javnost „napuni“ jednom vrstom dezinformacija, čeka se na novo dešavenje kako bi manipulacijom držale tenzije, pokušavajući prevarom građana da određeni deo mobilišu u ostavrarenju svojih ciljeva. U nadi da im građani poveruju neretko pozivaju i na moguću fizičku eliminaciju državnog vrha.
Istina je da ono što Srbiju čini metom za izazivanje obojene revolucije i hibridni rat jeste što se nalazi na strateškom raskršću između istoka i zapada. Srbija je tradicionalno povezana sa Rusijom i Kinom, ali ima i otpor prema nekim zapadnim agendama. Cilj ovih strategija je oslabiti srpske institucije i uticati na njeno geopolitičko opredeljenje, iako je Srbija opredeljena za saradnju I sa istokom, I sa zapadom.
Srbija mora biti spremna da zaštiti svoj suverenitet
Ključ za odbranu od ovih strategija leži u jačanju državnih institucija i širenju svesti među građanima. Naravno tu je i jačanje bezbednosnih službi gde se treba stalno raditi na unapređenje obaveštajnih i kontraobaveštajnih kapaciteta.
Bitna je i stalna medijska komunikacija sa građanima. Potrebna je neka vrsta obrazovanja građana o prepoznavanju dezinformacija i manipulacije u medijima.
Da bi se izborili sa svim ovim pokušajima izazivanja obojenih prevrata, prevare građana i manipulacijama Srbija treba da balansira između istoka i zapada, ne povinujući se pritiscima sa bilo koje strane.
Dok zapadne obaveštajne službe, kroz finansijsklu i pomoć u ljudstvu nastavljaju da koriste obojene revolucije i hibridni rat kao oružje za ostvarivanje svojih interesa, Srbija mora biti spremna da zaštiti svoj suverenitet.
Foto: Dnevnik /F. Bakić
Autor: P. J.