Prvi je put je uhapšen sa 15 godina i to za vreme policijske racije dok se Emanuele Sibilo u Napulju pokušavao rešiti dva pištolja koja je imao. Sledeće godine provodio je malo u zatvoru a malo na slobodi, a među mladim zatvorenicima isticao se svojom mogućnošću čitanja knjiga i novina ali i poštovanja koje je izazivao.

On je 2013. godine imao 18 i pripremao se za svoj veliki korak - preuzimanje vlasti u gradu koje je hteo oteti iz ruku klana Kamora. Od početka 2000-ih policija je uhvatila stotine šefova ovog klana. Neki od njih su bili u zatvoru a drugi ubijeni pa je to bilo idealno vreme da te mlađe generacije, stariji maloletnici, počnu zauzimati njihovo mesto, piše Gardian.

Upravo taj fenomen bio je glavna tema novele italijanskog pisca Roberta Saviana iz 2016. godine La Paranca Di Bambini. Zbog bestselera Gomora koje je objavio deceniju ranije, u kojem se opet bavio temom ovog zloglasnog klana, već je ranije imao zaštitu policije.

Paranca je mali ribarski brod, međutim u ovom kontekstu reč je o maloj kriminalnoj grupi koju vode deca kriminalci, male ribe.Tu decu koja odrastaju sa pištoljima, Saviano naziva piranama. Knjiga je postala film - Piranja, redatelja Klaudia Đovanesija, koji je dobio nagradu Srebrni medved za najbolji scenariji na ovogodišnjem filmskom festivalu u Berlinu. Priča je to o Nikoli, dečaku iz siromašnog distrikta Rione Sanita u Napulju, koji je ušao u "sistem", kako se naziva Kamora.

- Kriminal postaje jedini način uspeha, jedini način kako doći do novca, moći i poštovanja. Nije riječ o tome da ne možete čekati svoj trenutak. Ti dečaci znaju da njihov trenutak neće doći osim na takav način - rekao je Saviano.

Smatra i kako "jedino kriminalne organizacije primjećuju ovu decu i uključuju ih u svoj rad".

Taj je trend u Napulju još alarmantniji jer je struktura Kamore horizontalna, za razliku od ostalih mafijaških organizacija poput Koza Nostre i Ndranjeta. Upravo zato sve vreme vlada ratno stanje i borba za kontrolu nad teritorijem. Rat je to u koji su se sad umešale i paranze.

S novim generacijama došlo je i do izmena stila. I dok su stariji mafijaški šefovi poslovali unutar zakona ćutanja, današnji mladi kriminalci svoje poslove javno prikazuju na društvenim medijima. Poziraju u dizajnerskoj odeći uz skupocene boce šampanjca od 200 evra. Obučeni su po poslednjoj modi, pravi hipsteri sa svojim pomno negovanim bradama i frizurama, postojanima i dok jure uličicama Napulja na skuterima. I pucaju.

Jedan čovek je 2014. godine ubijen jer je tražio cigaretu, a još je jedan dobio metak u prsa dok su dečaci isprobavali pištolje. Jedan kojeg su nadzirali i pratili bio je toliko oduševljen svojim novim pištoljem da je viknuo kako se "sada oseća poput Al Kaponea, jer ima njegov pištolj".

Prošlog leta na napuljskom sudu osuđeno je 42 pripadnika dve paranze na ukupno 500 godina zatvora.

- Hteli smo ispričati priče o takvim životima. Nemojmo zaboraviti da su oni samo tinejdžeri - rekao je reditelj filma Đovanesi.

Dok je radio na scenariju za film kaže kako je veliki uticaj na njega ostavila literatura koju je čitao u svojim tinejdžerskim danima, poput Gospodara muva.

- Sve se te knjige dotiču suptilne kontradikcije između igranja igara i rata koji bjesni - naglašava.

Saviano kaže kako su takva deca produkt lošeg društva i zapravo promašaj društvenih institucija, uključujući škola. Glavni tužitelj u Napulju Đovani Melilo kaže kako su se ove bande proširile gradom a mladi se regrutiraju po tome koliko su nasilni.

- Klan im dodeljuje posao dilovanja droge i reketarenja, što je zabrinjavajuć fenomen, ali minoran za poređenje sa tradicionalnim poslovanjem takvih organizacija poput infiltracije u javnu administraciju i finansijsko tržište. Međutim kada te male ribe, paranze preteraju, stariji šefovi se uključuju kako bi održali mir - naglašava.

2014. godine Sibilio je imao 18 godina i nazivali su ga "Malim Kumom" ('baby godfather) tog okruga. Samo godinu dana kasnije, bio je mrtav, ubili su ga članovi konkurentskog klana.