U Sava centru u toku je komemoracija Saši Popoviću, koji je 1. marta preminuo u Parizu, posle kraće i teške bolesti.
Ana Bekuta na komomoraciji povodom smrti Saše Popovića održala je emotivni govor.
Foto: TV Pink Printscreen
- Dan ili dva pred Sašin odlazak čula sam novu opesmu od Džibonija, zove se "Drvo" i on u sebe u životu i smrti zamišljao kao drvo. U pesmi Džiboni moli Boga da on baš kao i drvo postane bolji i nastane okvir slika za porodicu, veslo broda, dasna pod nogama voljenih ljudi... Uvek nam neka pesma zapne u glai kad čujemo i zato će me pesma "Drvo" uvek podsećati na Sašu. Saša je bio vredan, mudar i staložen kao orah koji je video sve i izdržao svkau oluju. Bio je kao veslo, neophodan ljudima da se dokopaju obale. Čovek bez kog nismo mogli da zabavimo zabave u subotu veče. Saša je baš kao u toj pesmi uvek hteo da bude bolji, iako je bio previše dobar. Saša u toj pesmi o drvertu nikad nikome nije bio trn u oku, batina u boku, niti je ikad napravljen od tog drveta stub srama. Bio je drveni kofer pun sećanja, melodanija i anegdota. Saša je bio drvena greda koja je na sebi držala karijere stotine ljude, ona nepomična zbog koje jedna kuća odoleva vetra i nevremenu. Verovao je kao i svi mi da će na kraju sve da bude u redu, jer niko ne može da prihvati da drvo padne u ode u tri godiša dobra. Dragi naš Sale, bio si ruka za koju smo se svi pridržavali, bio si hlad kad je bilo vruče, sklonište kad su bile oluje, drvena dirka svake harmonike. Neka ti je večna slava - govorila je Ana Bekuta na ivici suza.
Foto: TV Pink Printscreen
Autor: A. Nikolić